Zašto neke osobe imaju savršen vid, a druge trebaju naočale od djetinjstva?

Novosti

Objavljeno:

Zašto neke osobe imaju savršen vid, a druge trebaju naočale od djetinjstva?

Neke osobe bez poteškoća prepoznaju udaljena lica i čitaju sitna slova, dok druge već u školskoj dobi trebaju dioptrijske naočale. Razlika nastaje zbog kombinacije nasljednih osobina, građe oka i uvjeta u kojima se vid razvija. Potreba za naočalama zato nije jednostavan pokazatelj toga koliko je netko „čuvao oči”.

Što zapravo znači imati dobar vid?

Dobar vid obično povezujemo s oštrom slikom na blizinu i daljinu. No vidna oštrina samo je dio vidne funkcije: važni su i suradnja obaju očiju, procjena dubine, vidno polje te razlikovanje boja i kontrasta. Osoba koja jasno čita slova na testu ne mora nužno imati potpuno zdrave oči.

Da bismo predmet vidjeli jasno, rožnica i prirodna očna leća usmjeravaju svjetlost tako da se ona fokusira na mrežnici, osjetljivom sloju u stražnjem dijelu oka. Kada su duljina oka i njegova lomna snaga usklađene, za jasan pogled u daljinu nije potrebna korekcija.

Ako taj odnos odstupa, nastaje refrakcijska pogreška. Dioptrija označava optičku jakost potrebnu za korekciju, a sama potreba za njom ne znači da je oko bolesno.

Zašto se kratkovidnost i dalekovidnost pojavljuju već kod djece?

Kod kratkovidnosti, odnosno miopije, svjetlost se fokusira ispred mrežnice, najčešće zato što je oko predugo u odnosu na svoju lomnu snagu. Dijete slabije vidi udaljene predmete, primjerice slova na školskoj ploči, dok mu je vid na blizinu često jasniji.

Kod dalekovidnosti oko je razmjerno kratko ili nedovoljno snažno lomi svjetlost. Bez dodatnog prilagođavanja fokus bi bio iza mrežnice. Djeca dio dalekovidnosti mogu nadoknaditi prilagodbom očne leće, pa problem ponekad ostaje neprimijećen. Veće vrijednosti mogu uzrokovati zamagljenje, naprezanje očiju i teškoće pri radu na blizinu.

Postoji i astigmatizam, često povezan s nejednakom zakrivljenošću rožnice, zbog kojeg slika može biti nejasna na različitim udaljenostima. Naočalne leće odgovarajuće dioptrije usmjeravaju svjetlost tako da se pravilnije fokusira na mrežnici.

Genetika snažno utječe na razvoj vida

Naslijeđe je jedan od glavnih čimbenika koji određuju građu i rast oka. Ako jedan ili oba roditelja imaju kratkovidnost, veća je vjerojatnost da će je razviti i dijete. Pritom se obično ne nasljeđuje jedna točno određena jakost dioptrije, nego sklonost njezinu nastanku.

Genetska predispozicija nije unaprijed određen ishod. Na razvoj miopije utječe više gena, uz čimbenike iz okoline. Zato braća i sestre mogu imati različitu dioptriju, a dijete roditelja koji ne nose naočale ipak može postati kratkovidno. Obiteljska povijest pomaže procijeniti rizik, ali ne zamjenjuje pregled.

Kako mobiteli, računala i boravak na otvorenom utječu na oči?

Tijekom odrastanja važno je kako dijete koristi vid. Dugotrajan rad na blizinu, osobito uz malu udaljenost i malo prekida, povezan je s većim rizikom razvoja kratkovidnosti. To uključuje čitanje, pisanje, korištenje mobitela i rad na računalu.

Ekrani su važni jer često produžuju vrijeme neprekidnog gledanja na blizinu i zamjenjuju igru na otvorenom. Tijekom gledanja u zaslon rjeđe trepćemo, što može pridonijeti suhoći, peckanju i prolaznom zamagljenju. Takvo naprezanje očiju nije isto što i trajna promjena dioptrije.

Boravak na otvorenom povezan je s manjom vjerojatnošću nastanka miopije kod djece. Dnevno svjetlo smatra se važnim dijelom tog učinka, iako mehanizmi nisu potpuno razjašnjeni. Vrijeme vani ne uklanja postojeću kratkovidnost i ne zamjenjuje praćenje njezina napredovanja.

Korisno je svakodnevno omogućiti približno dva sata aktivnosti na otvorenom, uz primjerenu zaštitu od sunca. Pri čitanju i korištenju zaslona pomažu primjerena udaljenost, dobro osvjetljenje i redoviti prekidi. Pravilo 20-20-20, odnosno pogled u daljinu dvadesetak sekundi svakih dvadeset minuta, može olakšati nelagodu, ali nije jamstvo protiv nastanka dioptrije.

Zašto i osobe koje su uvijek dobro vidjele trebaju naočale za čitanje?

Zanimljivo je da i osoba koja desetljećima jasno vidi bez naočala može početi udaljavati knjigu ili mobitel kako bi pročitala tekst. Prirodna očna leća s godinama postaje tvrđa i manje prilagodljiva, pa sve teže izoštrava bliske predmete.

Ta se promjena naziva prezbiopija i često postaje zamjetna nakon četrdesete godine. Razlikuje se od kratkovidnosti: riječ je o slabljenju sposobnosti fokusiranja na blizinu zbog starenja leće. Može se pojaviti i kod kratkovidnih osoba, čak i ako im skidanje naočala privremeno olakšava čitanje.

Redovite kontrole otkrivaju promjene koje dijete ne prepoznaje

Dijete ne mora znati da vidi slabije jer nema usporedbu s jasnijom slikom. Škiljenje, približavanje knjige licu, glavobolje ili izbjegavanje čitanja mogu biti razlog za pregled, ali poteškoće mogu postojati i bez očitih znakova.

Redovite kontrole vida posebno su važne tijekom razvoja, kada neprepoznata dioptrija može ometati razvoj vidne oštrine, svakodnevno funkcioniranje i učenje. Učestalost pregleda određuje oftalmolog prema dobi, nalazu i obiteljskoj povijesti. Ako dijete već nosi naočale, kontrolama se provjerava odgovara li korekcija njegovim potrebama i mijenja li se dioptrija tijekom rasta.

Na to hoće li netko trebati naočale utječu genetika, građa oka, dob te način na koji se vid koristi tijekom odrastanja. Iako se nasljedna sklonost ne može promijeniti, uravnoteženo vrijeme provedeno pred ekranima, redoviti odmori tijekom rada na blizinu i svakodnevni boravak na otvorenom mogu pridonijeti zdravijim vidnim navikama. Najvažnije je ne čekati pojavu izraženih smetnji: pravodobnim pregledom moguće je rano prepoznati promjene vida i odabrati odgovarajuću korekciju, osobito kod djece čiji se vid još razvija.

Podijeli s prijateljima: